Za umornog, voljenog djecaka

Djecace moj umorni.Osobo u cijim ocima,kroz polusavijene trepavice,sto prije zelim da ugledam zaljubljenicki sjaj.Isti poput onog kojeg sam ja nosila u svojim kestenastim zjenicama ljeta prosle godine,dok sam naivno slijedila svaki korak koji vodi sokacima recenice kojima bi zavrsavale moje omiljene bajke :"I bili su sretni do kraja zivota."Jesu.Bili su.Ali ljudi koji nisu rodjeni s greskom.Sretni ce biti samo ljudi pri cijem se rodjenju nebo osmijehne a zvijezda padalica zatreperi jos jace.Moja zvijezda je,vjerujem,izgubila sjaj poput šampiona koji gubi meč.Ti si bijelo ja sam crno.Ti si sunce a ja mračni tunel.Ti si povjetarac s juga,ja sam kruti mraz.Ne ide to.Ne idemo mi.Jedno uz drugo nikako.Tako su odredili.Pruturječit se ne zelimo,ne smijemo i ne usudjujemo.Krivim ih.Krivim one sto ne znaju kako je kad ti pred ocima bljesne buducnost sa osobom koju si potajno poznavao cijeli zivot,a u potpunosti je upoznao u onom trenutku kada si shvatio da volis.Nju.Njega.Nije to sad bitno.Ne zelim da gledam svaki dan kako ti oci gube zivost pri svakom spomenu mog vrazije pogresnog imena.Boli a volis.I bole oci,dusa,tijelo.Oci tvore rijeku,rijeka tvori bol.A preko te boli ja gradim most kojim cu uvijek odlaziti od tebe,pa ti se istom zaraslom stazom,opet vratiti.Dolazit cu odlaskom.Odlazit cu dolaskom.Nikad necu znati sta zelim istinski uraditi,ili sebi to jednostavno necu ponuditi kao izbor.Kao izbor koji imas na dlanu prilikom biranja sladoleda ili kolaca.Necu dozvoliti da biram,jer znas da cu uvijek izabrati ono sto ne smijem dobiti.Izabrat cu nas.Odlazit cu mnogo puta,pokusavat cu otici jer cu misliti da ce biti lakse,bolje i sigurnije.Bolno cu zazmiriti pred krvarenju svih stanica i udariti sama sebi samar kada pozelim da ti kazem da te volim.Bolje da presutimo sve sto zelimo da kazemo.Bolje da se vratimo tamo odakle smo dosli.Mi.Ja i ti.Izbjeglice iz poljane uvelih makova.Bolje da odemo tamo gdje se ne poznajemo.

Ponosna sam na ovu svoju zadivljujucu moc laganja same sebe.Laganja nas.Mozda je to jedina stvar u kojoj sam dobra.Priznaj da divno pametujem i kao "slijedim razum".Sve sto sam rekla nema smisla,boli,ali molim te,pokusaj vjerovati u moje poluuvjerljive rijeci.Drhtave su moje usne dok ih izgovaraju.Ali ne osjecas.Nema te tu.Dugo te nece biti,znam.A i kada budes tu,pitam se bolno,ni ne zeleci znati odgovor,da li ces biti toliko blizu da ti osjetim toplinu ruke i strah u dubokom glasu boje tame.Hoces li preuzeti rizik da vidis djevojcicu koja je u tvojim ocima andjeo,a u necijim tudjim "neko ko te ne zasluzuje"?Mozda su upravu ti "neki tudji".Mozda je ova svilenkasta pticica koja stanuje u odajama moje duse ipak odletjela dalje nego sto je trebala.Mozda ja nisam neko s kim bi ti trebao imati sjaj u ocima.Vjerujem da ce nekad neka,bolja i njeznija probuditi u tebi ono sto ja nisam smjela.Vjerujem i znam da ce nekad neka znati da te voli kao ja.Ne mogu te natjerati da se boris za mene ali mogu nesto drugo.Mogu te natjerati da me pustis i krenes dalje.Koliko god da boli i pece ta rana,prestat ce.Znas i sam koje rijeci uvijek u glas ja i ti ponavljamo:"Proci ce sve,i radost i tuga".Samo molim sebe,tebe i nas da ne idemo putem kojim smo krenuli.Jer ce nas odvesti u crnu provaliju.Unistit ce nas to milo moje.Molim te,iskro moga oka,odmakni se od mene necujno,jer ja od tebe ne mogu.Magnet u meni ne moze da te pusti jer si sve ono sto sam trazila.Ne znam te previse dugo,ali znamo se od davnina.Imala sam te u sjajnom oblacicu iznad glave dok sam se igrala rascupanim lutkama kao djevojcica.Sjecam te se jer si vec dugo stanovao u meni kao "djecak ciji cu stisak ruke osjetiti kad udahnem posljednji magleni oblacic izronjen iz bosanske "have".Magnet koji nas vuce jedno drugom ce nas jednom ubiti.Ne voli me iskro oka moga.Nemoj.Zbog njih.Neka mirno spavaju.Vjeruj mi,ja cu uvijek biti tu.U svakom momentu tvog zivota.Kad je najteze,imat ces me.U zraku i pjesmama.Ja cu zivjeti s tobom i u tebi.Ti ces u meni.Obecajem ti da cu se radovati tvojim svecanim datumima.Radovat ces se i ti mojim.Morat ces.Ako mi ne slazes da ti nije drago sto sam postala zena i majka,glasno cu opsovati ovo sto zivim.Bit cu tu da me pozoves kada budes trebao ideju za prosnju svoje djevojke koja ce postati tvoje sve.Imam ih na milijarde.Znas kakva sam sa idejama.Bit cu tvoj andjeo u zivotu uvijek. Kad kaze "Da", napisi mi poruku da si najsretniji covjek na svijetu i da ti je dusa puna.Reci mi "hvala" i bit cu sretna.Kad je vidis u bijeloj raskosnoj haljini reci joj da je volis.Zadrzi pogled koji ne luta nigdje s njenih ociju.Reci joj da si cijeli zivot cekao da upoznas nekoga poput nje i da nikad niko nije bio kao ona.Da je najbolja.Molim te voli je iskreno.Kad kazete "da" oboje,nasmijesi se i opet je poledaj.Nemoj slucajno da skrenes pogled na okolinu jer...ja cu biti tu.U pozadini.Ne okreci se,milo moje.Necu biti tuzna.Bit cu nasmijana i ispunjena zivotom.A znas li zasto? Zato sto ces ti biti dobro.Vidjet cu da ta zena zasluzuje tebe i sve ono sto si ti.Jer ja nikada necu biti ona. Ja nisam tvoja sudbina.Doci ce ona.Ovo ce proci,samo me moras pustiti.Raskomadati taj konopac kojim smo vezani.Koracaj kroz zivot milo moje.I ja cu nekad morati krenuti dalje. Nekome cu i ja pripasti.Mozda ce me taj neko ludo voljeti i zeljeti sa mnom sve ono sto smo jedno s drugim zeljeli i ja i ti.Sudbina mozda tek planira moju srecu.I tvoju.Ja cu cijeli zivot prozivljavati samo s tobom jer ces biti u meni uvijek. Bit ces tu kad ja obucem bijelo i nesigurnim korakom krenem na podij na kojem se izvodi prvi ples.Nagovorit cu ga da plesemo onu nasu pjesmu.Ako me upita zasto bas ta ja cu se samo nasmijati i slagati da mi je bez razloga najdraza. Kad me uzme oko struka i nasloni svoju bradu na moj vrat ja cu samo tiho sapnuti u sebi da mi budes sretan.I bit ces u meni kao sjecanje. Kad postanem majka voljet cu to malo stvorenje.Bit cu sretna...ali,dok se ne okrenem prema drugom cosku gdje ce sjediti on.Taj neko,buduci. Bit ce mi tesko jer ce mi bljesnuti slika koju sam kao 18-ogidisnjakinja vidjela.Ti.I ja.I taj trenutak koji cu zivjeti u toj vremenskoj razdaljini od sad,do tad.Bit ce mi tesko,ali cu sutjeti. Nikome te nikad necu spomenuti.Obecajem.Za moje i za tvoje dobro.Mozda je najbolje da svima budemo jedno veliko nista.Ako te iko upita za mene,presuti me.Ne,milo moje.Mi se ne volimo.Ne zalimo.Svejedno nam je.Mi smo samo jedna prolazna zivotna faza u koju nikad niko nije vjerovao.Razmisljat cemo na ovaj nacin.Obecaj mi milo moje.Ne smiju da znaju.Ako ikada docekam sekundu u kojoj cu te vidjeti kao onog zaljubljenog djecaka od prosle godine,pazi da nas ne prevari ovo sto osjecamo.Ako mi ikad dodjes,nemoj mi priznati da me volis.Samo suti.Samo me pogedaj kao da sam niko i nista i nastavi dalje.Nemoj da dozvolis svojim usnama ispucalim od zime koja tece izmedju nas da mi se priblizavaju.Zaustavi sebe i mene.Udalji nase malo carstvo ljubavi.Ugasi vatru.Pretvori je u sante leda koje plove Antarktikom.Zjenico oka moga povjeruj im.Zamrzi me nekako.Ne voli me.Jesam.Ja sam olos i vjestica.Nemam dusu i ne znam da volim.Povjeruj da sam losa za nas.Ubrzaj korak na odlasku.Kad se okrenes,podjes i iskoracas par koraka ja cu poci tebi da ti kazem nesto.Kad krenemo svako u svom smijeru ja necu izdrzati milo moje.Okrenut cu se za 180° i potrcati tebi da se stopim s onim sto je zauvijek odnijelo pola mene.Pozeljet cu da ti kazem da me ne ostavljas i da te volim.Znam to.Poznajem ovo malo sanduče u sebi bez zrna ponosa.Prezirat cu sve.Ali preklinjem te umorni djecace,ubrzaj korak.Ne dozvoli da te sustignem i zaustavim.Zivot nece cekato nas.Ni mene,ni tebe.Budi ono sto sam uvijek htjela da budes.Budi sretan.Mi nismo uspjeli.Nismo dobili priliku da budemo zadnja zelja pred ponoc jedno drugome. Milo moje,mi smo kao perje rijeci sakom i kapom davali.Zaklinjali se u ovo nesto sto smo valjda imali.Lazi smo jedno drugom obecavali.Kao klupko dusu smo nit po nit polagano oparali.Ni neciji a ni svoji.Cekali a nikad ne docekali.Milo moje,zelim da cujem da si nasmijan.Tad ce biti dobro jer,ti imas dug da budes sretan.Za nas oboje.I jos nesto.Nemoj nikad da pitas da li je moglo bolje.Ja sam svakako oduvijek i zauvijek tvoja.To je najbolje sto djevojcica sa greskom moze da ponudi umornom djecaku.

Merima Berberović