srijeda, 23. ožujka 2016.

(NE)PRIJATELJSTVO




-Zdravo živote,ako te tako mogu nazvati.
Jako sam mlad a već dugo sam ovdje. Trpim posljedice tuđih greški i već gubim kontrolu nad samim sobom. 
Uzdišem pretešku tugu i nepravdu a izdišem jezivi zvuk nezadovoljstva.
Davno sam shvatio da nisam rođen pod sretnom zvijezdom.
Nisam se pomirio sa tim,samo sam se vremenom morao prilagodit i tako iz dana u dan osjećati istu bol.
Znam,ako bi se pomirio sa tom činjenicom da bi život tek tada postao nepodnošljiv.
I nemam nikog ko bi me razumio jer niko više nije iskren.
Tapšu me po ramenu a nožom bi me zboli. Kažu biće bolje a najgore mi žele. Obećavaju ljubav a siju mržnju. 
Nemam iskrenog prijatelja,više ni bratu ne vjerujem. Tu je samo stara majka kojoj sam zakletva,kojoj sam miljenik! I samo zbog nje crtam ovaj lažni osmjeh. Tako je ubjeđujm da sam dobro a nisam moj živote jer jako sam mlad a već dugo sam ovdje.
Čak ni cvijet neće cvjetati ako ga preko ruke zaliješ. Kako onda da mi bude prijatelj onaj ko me čas grli čas pljuje. I nije to ruka prijatelja,to je pogani jezik najvećeg neprijatelja koji ima masku iskrene osobe pune ljubavi a takvi su najgori i baš takvi se često nađu na mom putu. Ja sam kriv jer uvjek nasjednem na tu njihovu masku koja krije njihovo pravo lice. Pustim ih da se dokažu,čak ih i zavolim a oni samo čekaju trenutak kad će me izdat i uništit. I urade to,uvjek su i uvjek će. To im predstavlja zadovoljstvo. 
I neka su otišli i neka se nikad ne vrate ! Jer ja,ovakva naivna budala,uvjek bi iznova oprostio.
Mrzim sebe što vjerujem da se ljudi mjenjaju,što vjerujem u pokajanje.
Pišem o prijateljstvu jer je davno izumrlo,pored nas su samo poznanici koji su tu dok im je na volju. Više ni rođeni rod nije ono što je nekad bio.
Nekad bi život dali braneći jedni druge a danas bi te prodali za malo para i još bi gledali kako pred njihovim očima nestaješ.
Ne bi čuli vrisak tvoj i zov upomoć.
Ne bi vidjeli kapi krvi,koja je i njihova krv,kako niz tvoje čelo kapa sve jače i jače.
Ništa to ne bi ni čuli ni vidjeli jer u rukama drže nešto 'vrijednije'.
Drže pare!
Vaš život za prljave pare koje drži vaš izdajica i pritom se osmjehuje,a ta izdajica je vaš najbliži rođak,brat,otac,sin !
I kome više da vjeruješ!?
Nikom!
Jer prijateljstvo je davno izumrlo. Čak i ovo rodbinsko,nažalost.

Muminović Mahir

Nema komentara:

Objavi komentar