Zdravo, tata
Upravo sam bila na jednoj sahrani,
Bila sam na sahrani žene koju nisam poznavala,
Gledala sam joj muža, kojeg poznajem,
on ljubi komad zemlje i baca u raku.
Čini se, kao da umire i on,
Suosjećam sa njim, suze mi teku,
Jer i ja imam nekoga, koga sam ispratila,
Ispratila tamo na drugi svijet.
Prepoznajem još lica, sličnih meni,
Istinski žale, nju ili njega,
Ili nekoga, koga osjećaju, a ne vide.
Kvazi ožalošćeni ljudi oko mene,
Pozdravljaju se, pitaju za zdravlje,
Smiju se, tata. Smiju, jer nije njihova raka,
Nisu oni, smiju se, jer nisu baš danas,
A, nepoznata gospođa odlazi tamo
Odakle si niko vratio nije,
„Pozdravi mi oca“ rekoh.
Rekoh, nepoznatoj ženi, dok su je spuštali u zemlju.
Nihada Bećirović
Nema komentara:
Objavi komentar