Savijanje trulih dasaka i nečije
kretanje
Škripa oronulih prozora
Kroz koje nikad ne sviće zora.
Plamen od svijeće gori
Tihim glasom neko se moli
Suhi dah vjetra lunja po sobi
Sve dodiruje, hladi i drobi.
Plamen od svijeće drhti, bitku sa
tamom vodi
Nestaje, mrka noć se rodi
Utihnu sve zarobljeno u tami
Ne dolaze bolji dani.
Plamen od svijeće u nepovrat odlazi
Sve u životu prolazi
Svijeća bez plamena
Postade stijena kamena.
Dajana Lukić
Nema komentara:
Objavi komentar