Naučite nas da stvaramo
(Moj glas za ljudska prava i mir)
Svako
jutro da me obasja toplina mira,
To,
moje je pravo.
Pogledom
tražim druga i njegovo ime važno nije,
Da
je ČOVJEK, bitno mi je.
Moje
pravo je da IME MOJE ni pogledom ne dotakne niko,
I
TVOJE da ostane, časno, netaknuto, IME.
Pravo
je i da učim, mislim, i da stvaram, kao
i svako dijete u svijetu.
I
niko da ne ometa me.
Knjiga
na dohvat ruke da mi bude.
Imam
pravo znati ZNANJE korisno vremenu koje živimo.
Ono
od nekad, prošlost neka bude, bolje da po strani ostavimo...
Ne
želim učiti nebitno, tratiti vrijeme, krasti sekunde, minute i sate, od SEBE.
Želim
STVARATI NOVO i radi tebe, i radi mene,
I
za one sutra.
Naučite
nas kako da ZNANJEM STVARAMO!
Neka
nam priroda knjiga bude, ne opterećujte nebitnim djecu, te male ljude!
Moje
pravo je,
I
da me shvate kao biće koje ima svoje zebnje, kušnje i svoje ljepote.
Ja
nisam ni drugi, ni treći, ni isti, ja sam JA.
O
svijete, shvati i onog drugog, i onog trećeg, i mene.
Priđi
nam, omiriši našu ljepotu, ne ustručavaj se otkriti našu DOBROTU.
U
mirisu naše LJEPOTE izgradi pravednije sutra,
Mirnija
jutra.
Očima
našim pogledaj svijet, pravednije biće jutro,
Mirisniji
biće cvijet.
Prepoznaj
nas, ne sakrivaj svoje krilo, osjeti
naše bilo.
Pruži
nam ruku, ne okreći glavu,
Utočište
naše budi, bićemo bolji ljudi.
Pričali
su mi rat šta je. Znam, u trenu nestane sve!
Teško
breme tog krvavog vihora, s lica Zemlje,
Nestati
mora!
Sva
tužna srca majki pjesmom i molitvom,svijete, razgali,
u
ratovima, zaradi tamo nekih ciljeva, nevini životi su pali.
Pitam
se svijete,
Od
ŽIVOTA DJEČIJEG vrijednije šta je?
Kakva
bogatstva, kakve međe?
Šta
je od malog srca preće?
O
bože, MIR nam podari.
Dižem
glas!
Da
se vedriji rađamo.
Da
se otkucaji srca i dalje glasno čuju, i da srca u ljubavi druguju.
Da
koraci naši slobodom zvone.
Da
znanjem vrijeme pratimo.
I
naučite nas, novo da STVARAMO!
Eman Habota
Tekst je nastao u sklopu
konkursa "Moj glas za ljudska prava i mir" koji
implementira Mreža za izgradnju mira.