Kad nisam s tobom...

Kad nisam s' tobom...

Kad sam s' tobom, ne znam gdje je ostatak svjeta, ni to da li pijem kafu, kako se zovem i kuda sam krenula. 
Oluje su s' tobom najsretniji krajevi u kojima je uvijek vedro, putevi neprohodni ali nikad ne stojimo u mjestu.
Ti imaš oči boje neba u kome sunce izlazi i zalazi. Ti imaš oči boje oblaka koji je pustio kišu, od kad smo se sreli, da li si primjetio ovdje su se kiše prorijedile. 
Kad sam s' tobom, ja sam onda stvarno s' tobom, misli mi ne lutaju dalje od naših koraka
Ne poznajem nikog i sve ih prvi put vidim. 
Tek se rađam i učim govoriti
Kad sam s' tobom, mi se tek upoznajemo 
Stijene se pomjeraju dok hodamo, mostovi se grade, zvone zvona i služe se molitve.
Negdje neko plače, negdje slave, negdje kuju, neko se upravo izgubio u gomili, a ja sam s' tobom i ne znam gdje je ostatak svijeta.
Ja sam s' tobom i sigurno sam živa. Jer samo živ čovijek na sopstvenoj usni može da osjeti bol nedostajanja u koraku koji nas razdvaja, jer hodas brze, jer mi bježiš
A ja se plašim, baš se plašim.
Jer kad nisam s' tobom ja onda znam gdje je taj ostatak svijeta.
Znam ko plače i znam koju kafu pijem.
Jer kad nisam s' tobom osjetim težinu duše koja popunjava golu prazninu tvoje siluete.
Kad nisam s' tobom, život teče a ja ne živim.

Svetlana Pejić