Birajmo mir
Tražeći
nadu za opstanak u svijetu,
Sa željom
da upoznam ovosvjetske draži,
Sagledah
ovu čitavu planetu,
S
pitanjem: "šta to ona od nas traži?"
U
snovima sam strašnim vidjela jednom,
Da
je život stajao na krajnjoj crti,
Liktore
sa prućem i oštrom sjekirom,
Kako
propovijedaju vlast nad životom i smrti.
Promatrala
sam jedan dugotrajan hod,
I čovjeka
što propagira nekoj široj masi,
Političko
djelovanje kobno po ljudski rod,
Da
niže rase trebaju služit' višoj rasi.
Slušala
sam ljude kako zbore zlobno,
I
raspravljanje nacionalne mržnje sprovode,
Zagovaraju
ono što je ljudskom rodu bolno,
Ne shvaćajući
da dobre duše odvode.
Vidjela
sam kako se prave vel'ke razlike,
Smanjuju
i obespravljuju sva ljudska prava,
Da
ljudima mijenjaju steknute navike,
Zbog
rase, klase i imovinskog stanja.
Probudih
se iz sna i otrgnuh se zlobi,
Poželih
da to samo noćna mora ostane,
Zar
ima neko takve stvari da voli?
Nek'
zlobnim nikad jutro ne osvane.
Vidjeh
gdje stoji odgovor, što me stalno vreba,
Shvatih
šta planeta traži sve snažnije,
Nasilje
nije ono sto nam treba,
Jer
razumijevanje je od toga puno važnije.
Trebali
bi stanje uma da osvijestimo,
Da
zaboravimo svaku zlobu i hir,
Da
se za ljudska prava hrabro borimo,
I
kada biramo, da biramo mir.
Srednja muzička škola Sarajevo
Tekst je nastao u sklopu
konkursa "Moj glas za ljudska prava i mir" koji
implementira Mreža za izgradnju mira.
Nema komentara:
Objavi komentar