Gledam te kroz dim cigarete

Gledam te kroz dim cigarete

Gledam kroz dim cigarete
tvoje postojanje u magli.
Sklapam oči 
osluškujem kišu dok pada po jastuku.
Ništa u ovoj sobi ne diše
i zidovi su postali njemi.
Slutim neke daljine
šum vjetra
ljeskanje mora 
plakanje neba.
Gledam kroz dim cigarete
tvoje postojanje u magli.
Tražim svrhu u nesvrsi.
Gledam Zemlju odozgo
na oblaku sjedim.
Slutim još jedan prazan dan
slutim još jednu umornu noć
i jutro s malo nježnosti.
Gledam kroz dim cigarete
tvoje postojanje u magli.
Povlačim se u ljušturu
stvaram oklop šutnje.
Ni oči mi vise ne pričaju
što po duši grebe.
Nije ni bitno zar ne?
Gubim dodir sa stvarnošću
dok se pitam sto je stvarnost uopće?
Sve je iluzija
stvarnost spava na nekim proplancima s racvalim cvijecem,
gorućom ljubavi,
razumjevanjem nedostajanja.
Gledam kroz dim cigarete
tvoje postojanje u magli
i život kako teče brže od sata
zarobljen u iluziji vremena.
Prokleti satovi!
Odnose sve za sto dišem.
Ostaju samo sjene želja
sjene snova i nemam moći
dok promatram ih kroz dim cigarete.

Mirjana Dragicevic