Pitali su ga : A kakva može biti ljubav? Možeš li je
pomirisati, dodirnuti, nacrtati?
Stvarno su vjerovali da nije baš normalan.
Da, mogu-odgovori je on. Nije im htio reći gdje je to
naučio, ko mi je to pokazao. Pokazali su mu oni za koje se zalaže život, oni
koje nazivaju malim i neznalicama. Zbog toga je volio uparavo Nju, jer je bila
ista takva, malaa, bila je kao i oni puna te savršenosti.
Ljubav se može pomirisati-nastavio je da im govori-vi
niste imali priliku da vidite i osjetite miris te lelujave kose na vjetru.
Nikada niste bili u blizini Ljubavi, zato i ne znate.Pokušao sam da je nacrtam,
ali takvo savršenostvo jednom je nacrtao Bog, ja sam samo mogao da ga kopiram,
da pokušam da je ovjekovječim, iako je sva u vječnosti. Samo ću vam još reći ko
je dodirne bar jednom osjetiće zagrljaj beskraja. Nezamjenjiv je osjećaj
osjetiti pore njene kože na svom dlanu, to se pamti vječno.
Takva ..mala,smeđa, sa osmjehom koji obuhvata
beskraj.. Takva je da gdje god pogledam vidim samo Nju.. Takva je da sam još
uvijek samo njen i biću to dok god to bude potrebano.
Stefan Đurić
Nema komentara:
Objavi komentar