Djevojka sa tuđom sjenom

Zavoli i prazninu u mom danu
a ne samo mene samu.
I moj san prikriven crninom
dok mu lik branim tajnom istinom.

Zavoli trule iluzije o mom biću
moja maštanja o onome što sutra biću
Trenutke satkane od tišine trome
kad krenem, znam da nemam kome.

Uvijek sam se vraćala svojoj sjen,
svome moru u tuđoj pjeni.
Kiša pada ali zemlja je suva
Kradeš postojanje koje nebo čuva.

Zavoli i moj beznadežni eho
u pjesmama ipak postajem neko
U životu tren zatrovan trenom
djevojka sa tuđom sjenom.

Zavoli me bez maski, bez vela
onako kako sam oduijek htjela
Bez tuđih objašnjenja
bez izvinjenja...

Ovakvu kakva jesam
tu gdje sam
Između tame i dana
nasmijanu u suzama

Zavoli i sve praznine
u mom glasu
sve tišine
u ovom času.

Kad krenem ne vraćam se nikom,
najljepši smjeh sa najtužnijim likom
Djevojka sa tuđom sjenom
u snu sklapa vijek sa trenom.

Svetlana Pejić