Reći ću ti jednom, VOLIM TE.
Tiho. Gotovo nečujno!
A lahor će te riječi pronijeti
svuda po svijetu.
Reći ću ti jednom, NIKADA NEĆEŠ
UMRIJETI.
Glasno.
Iako će biti možda malo kasno.
I posle mnogo godina, kada već budeš
daleka i tuđa, kada ti licem od proteklih
rijeka ostanu samo korita a kosa bude
ko pahulja nježna i bijela, stići će te moja
voljna, teška kletva.
Ljubavna kletva najluđa.
A nikada nisam želio da te kunem, a morao sam ovako.
I tada ćeš u dašku povjetarca na suncu,
čuti pjesmu vrlo poznatu.
Onu koju znaš već dugo vremena, godinama.
Pitaćeš se odakle je znaš i zašto je
čuješ baš sada.
Tada tuđa i daleka, najljepše kose ikada,
sjetićeš se mojih rijeći i konačno
shvatiti koliko te volim i sada!
I suza u oko tvom zablistaće,
kao ponovo rođena nada.
Stefan Đurić
Nema komentara:
Objavi komentar