Stefan Đurić (1993) rođen je u opštini Petrovo (Bosna
i Hercegovina / Republika Srpska), na slavnoj zemlji Nemanjića, Ozren gori 14.
januara 1993. godine. Osnovnu školu započeo u Doboju a završio u Bijeljini. Još
u ranom uzrastu zahvaljujući svojim dobrim učiteljicama Radi Dugić i Branki
Đorđić zavoljeo ljepotu pisane riječi. Piše od osmog razreda osnovne škole. Tehničku
školu „Mihajlo Pupin“ upisuje u Bijeljini gdje je i završava 2011. godine sa
zvanjem: Tehničar drumskog saobraćaja. Nakon srednje škole upisuje Pedagoški
fakultet u Bijeljini. Diplomira na temi iz Predškolske pedagogije i stiče
zvanje: Diplomirani vaspitač predškolske djece. Trenutno se nalazi na završetku
magistarskih studija (odbrana magistarskog rada) Univerziteta u Istočnom
Sarajevu, Pedagoškog fakulteta u Bijeljini. Majstor je borilačkih vještina.
Bavi se kreativnim radom, ikonopisom, pirografijomo, duborezom. Piše poeziju,
aforizme i prozu. Radovi su mu do sada nagrađivani na studnentskim, učeničkim i
ostalim konkursima.
Od nagrađivanih radova izdvajaju se:
1. „PUTUJEMO SA SVETIM SAVOM KROZ VIJEKOVE U VJEČNOST“
– esej;
2. „GOSPODE
OTVORI VRATA DUŠE MOJE“ – esej/priča;
3. „RASTAJEMO SE ALI PAMTIČEMO“ – priča;
4. „ĆOPIĆEVA BAJKA U FUNKCIJI RAZVOJA GOVORA KOD
DJECE“ – esejistička analiza.
Dvije pjesme
„OPROSTI MI“ i „AKO ME IKADA OSTAVIŠ“ objavljene su mu 2015. godine u Zborniku
ljubavne poezije „Nekazano“, Bar. Piše i stvara u gradu maldih, Bijeljini.
Neoženjen i nezaposlen.
Nema komentara:
Objavi komentar