Ne veni

Ne veni

Spomen sam tobom
nad crnim grobom
podigla vrišteći samoće
Slomi se samo onaj ko letjeti hoće

Ne veni!
Znaš li da "Pjesma ženi"
nije isto što i "Pismo majci"
Pa čemu onda početci ako ostaju okrajci?

Mi smo obrnuto sjeli
na taj krug života, još nedozreli
Tek ucvali
a već se ucrvali

Nije li najljepša jabuka plod truo
Zamotaj ono što nisi čuo
I pokrij se plaštom nade
postoji noću jedan san koji snove krade

Silovito me noćas zvijezda oživjela padom
Sjenke neke neznane koračaju gradom
Ako ikad prepoznaš dio mene u nečijoj slutnji
Pometen i gorak, pusti vjetar neka ćuti

I nemoj poći putem mojih galopiranja
Galop je taj davno spaljen 
Poslije bezbroj umiranja
vidjećeš koliko si udaljen

Odmori se na mom krilu izvijenom
ja sam ptica koja više ne leti 
Svo je vino odveć popijeno
ko se još pijanog pijan sjeti

Svetlana Pejić