Dobar čovjek

Dobar čovjek

Htjela bih noćas
zaspati duše čiste,
čistih misli, hrabrih
rečenica, s’ ljubavlju leći.
Šta je dobrota?
Je l’ to ono što iskoriste
oni što ti sutra
ni zdravo neće reći?!

Htjela bih da nikome
zlo ne pomislim, ni takvima,
što me samo pogledaju
kad pomoć od mene traže,
htjela bih da nemam
sebičnosti u mojim riječima.
Srce, ti si ono što
se djelima pokaže!

Dobar je čovjek dobar,
takav se rodi i istraje,
ne po zaslugama drugih,
odveć bi kamen postao,
dobar je dobrotom skovan,
prašta, bodri, snagu daje!
U ljubav i dobro nikad’
vjerovati nije prestao! 

Suzana Teofilović