Dah svoje duše nesebično rasipam

Dah svoje duše nesebično rasipam

Možda ne znaš uopšte o čemu snivam,
da ti uvijek bez obzira na sve, sreću poželim,
i ne znaš da tugu osmijehom prekrivam,
svoje tuge spakujem, životu se veselim.

Kad bi znao koliko sam sebe povrijedila
što zavoljeh ljude, pa sebi žile skraćujem,
cijelu noć sam u tišini i čekanju provodila,
ljubav dajem, no prazninu u odjeku čujem.

Jer, ja ne grlim rukama srce moje te steže,
ja ne pjevam glasom, suzama pjesmu prosipam,
ja kad volim sebe dajem, nek’ mi bude teže,
dok ljubim i dah svoje duše nesebično rasipam!

Suzana Teofilović