Govore da vjetar odnosi riječi
Zapakirane u kutijama,adresa zaborav
Donosi znakove prošlosti i budućnosti
Procvjetali bagrem,miris najslađi
Budućnost je tu pred vratima tvrđave
Te riječi stoje i prkose drugima
Ni bura ni jugo tu ne utječe
Gordi kopljanici uporni da uđu
Kroz cigle od betonskih riječi
Sve je u težini,tko ti ih upućuje
Nekom dođe kuća od slame
Onom drugome..po sreći
Nisam rekao nikome ni riječi
Na groblju samo držim tihu misu
Koliko si u meni živa ukopana
Do guše si se uvalila svojom namjerom
Kobila u kaljuži strasti koja uživa
Ispuštajući zadnji dah,da bi se ponovo rodila
Kao žena voljena,nikad neprežaljena
Tebi ništa ne znače riječi kao takve
Odnosi ih bura daleko od tebe
Više si cijenila govor tijela naravno
Sve ti je išlo po Bogu ili planu
Nisam nikome spominjao tvoje ime
Ni prste na vratu od epizoda ljubomore
Napale me nimfe noći sa zvijezdama u očima
Tad si se znala služiti riječima kao velika
I ja sam znao lagati lijepo pred svijetom
Samo smo ostali goli u ova četiri zida
Vidimo si svaku manu,svaki nedostatak
Ti predamnom i ja pred tobom
Bez zadrške,bez srama
Petar Chernov
Nema komentara:
Objavi komentar