Ljubav za tugu zna

U tvoje dvore
uć'e neke druge sanje
Zažmuriće riječi koje se ne govore
da bih tuga ta, tužila manje

U moje tragove netražene niti
ući će da zatvore promaje davne
Usne samo prah će sa usana ljubiti
da pokupi uveo san ljubavi neslavne

Oprostićeš mi što ćutih
u vrijeme govora
Kad mjesec obasjava niz svodova žutih
što plove tik uz listove lovora

U tvoje sanje,
ući će strah od sna
Al' da bi tuge u tuzi bilo manje
ljubav za tugu zna.

I ne žali za prežaljenim
jer nisam prežalila ja
Što sve ostavljam već ostavljenim
jer ljubav za tugu zna.

I nemoj sudit srcu nesuđenom
što dotaklo je tvoga srca hrid
Ne daje se ljubav tek ponuđenom
već onom ko ne um'je vidjeti zid

U tvoje kletve
ući će moje kose pramen crn
da sve riječi pomete
i ruži vrati trn.

A u moje pjesme,
u njih uć'e neslućena čama
Ono što se ne ljubi, govoriti se ne sm'je
al' se prepozna u suzama.

I ne pitaj : Zašto? I kako?
Jer ne smijem pitati ni ja
Niko se ne ostavlja tek tako.
samo zato što : Ljubav za tugu zna.

Svetlana Pejić