Idi, ne okreći glavu za uvelim listom pod tvojom cipelom! Podići ću listak, obrisat prašinu i ponovo boje vratiti mu sjajne dok se samo tuga, odledi, rodjeni! Idi i ponesi iz dlana mi osmjeh, čast da ti se nadje, za puta daleka kada pjesmom budeš vid'o neke rane, neće biti moje, nečije će biti! Idi kud te sreća i noćas ponijela, razviće se pjesma iz sedam glasova iz ptičijeg kljuna u mojim grudima!!!...
MelM
Nema komentara:
Objavi komentar