Kako da započnem oproštajno pismo?
Onoj što je završila u fragmentima sjećanja
Beskonačne sreće,straha i ludila
Neslavno je prošla ta naša stvar
Avanturističkog duha nismo oboje
Da zabijemo pijuk u planinu do vrha ljubavi
Jednostavnije je bilo porezati dlanove
Na razbijeno ogledalo iskrivljene savjesti
Jer previše je očiju bilo u nas uprto
Valjda smo bili savršena slika
Na niske grane strasti pali smo
Nepostojeća moja...
Predaleko si nepostojeća moja
Šetaš negdje zlatnim poljima pod
Nebeskim svodom,nekom drugom
Ispunjavaš snove i crtaš mape
Do ljubavi prave,zavaravaš se
Što ne znam,ne može boljeti
To je u redu,prihvaćam...
Eh,nepostojeća moja
Ne sladim prvu kavu jutarnju
Navike sam tvoje odnio
U prvi kontejner za reciklažu
Da ih pokupi netko drugi
U boljem obliku se nastani
Sve u jedan roman stalo je
Što nam nebo nekad dalo je
Tako valjda treba biti
Opraštam se od tebe,živjet treba dalje
Nepostojeća moja željo ugasla
U svemirskom prostranstvu
Izgubljenog vremena
Petar Chernov
Nema komentara:
Objavi komentar