Novi početak, novi mi

Ukloni turobni paravan koji je godinama nasukan na tvoje oči,  pa ne vidiš ono što ti je srcu drago majku, sestru , brata, prijatelja koji osjeti da mu trebaš. Približi se daljini,  uprljaj ruke radom, a bogatstvo duše unovči sadakom. Prepoznaj onoga koji nema, prepoznaj onoga koji krije i kad mu je teško, odazovi se pozivu u pomoć, ne okreći glavu kad nemanje vidiš, budi dio onih koji te zovu da zajedno sa njima kreneš pomagati i davati.  Ugrizi se za jezik kada te srdžba obuzme,  napuni  oči istinskim sjajem , pokaži strpljivost pred zaključanim vratima, jer Onaj koji ih je zaključao ti je dao ključ u dovi.

 Kada te život nagazi zaplači, pa onda uzdignutih ruku sa dovom suprotstavi mu se, budi istrajan pred utvarom koja nikada ne miruje skrštenih ruku a zovu je budućnost. Ne sudi ljudima jer nikada nećeš shvatiti ljudske postupke, uvijek ćeš nailaziti na čvor koji će te dodatno obeshrabriti, nekada rastužiti a samo uporni će ga odvezati. Postani nebo, ne daj da te drugi  sputavaju  u postizanju tvog uspjeha. Nosi na sebi ono što imaš, to te ne određuje, nasmiješi se drugima,  a u srcu nosi ljubav prema  Svevišnjem, pa onda prema ljudima  koji u tebi bude radost, pokajanje i istinu.

 Cvrkući, uveseli lica izmučena prošlošću, nemoj sebi dopustiti da grakćeš kao vrana. Sve što ti ruke  poletne dotaknu neka blista, ne dozvoli da te lijenost obuzme, da besmisao ušeta u tvoj život. Stvoren si da ovom svijetu doprineseš, da tvojim odlaskom sa ove prolazne stanice suze umiju lice drugim, zahvalnim što su te upoznali. Shvati da dok dišeš bit ćeš sklon gubicima, insan je uvijek na gubitku, jer nije došao da bi imao došao je da bude, da daje i ostavi trag sjećanja. Budi uvjeren da će se iz najvećeg očaja roditi najljepši dar onima koji vjeruju i osaburaju.

Voli do srži, ako treba izgori od ljubavi jer ćeš doživjeti  čistu pobjedu nad mrtvilom duše. Ne budi prazan jer nikad nećeš osjetiti istinsku vrijednost bola, koji će ti udahnuti novi smisao postojanja, natjerati te da misliš mudrije, da prevaziđes plitkost riječi. Ne dopusti drugima da popunjavaju prazninu, da postanu stanari koji svojim nesavjesnim a nekada i podmuklim postupcima ruše tvoj hram ljubavi. 

Ne želim da se zovem čekanje, moje ime je sadašnjost , gašenje svega u jednom momentu koji me razdvaja od prošlosti. Zato dragi čovječe, kad se spremaš na put duhovnosti, bježanja od prošlosti nemoj pakovati sve one stvari koje ti koče osmijeh, vlaže oči. Ne čekaj ljepše dane, jer ne znaš kad će oni doći, tvoje je da isijavaš osmijehom u svakom trenutku, neka blagi povjetarac bude tvoje povlačenje u svoje odaje, gdje ćeš se napuniti novom energijom života.Čekanje nekoga, kako samo suludo zvuči... To dođe kao da čekaš nekog ko neće doći, nije li neizvjesnost ta koja čovjeka pecka do kosti, prestani čekati, živi. 

Zapitaj se ko jos čeka na tebe, kome se nisi nikad pojavila a čekao te, da li te boli to ? Neće te zaboljeti, ti nisi znala da te on čeka, ti si živjela u svakom trenutku.  Ne treba li svako trenutak samoće, odvojenost od svih da se napuni snagom i voljom za život. Svaki uzdah, pogled podsjeti nas da smo samo svoji, ne tuđi ali uporno želimo pobjeći od nas samih. Naši koraci svakog minuta, sata stvaraju jednu priču, oživljavaju... 

Svaki trenutak je prošli, ali zašto se uporno  vraćamo njemu? Zašto srčano želimo da se uhvatimo u koštac sa prošlošću? Kao da tražimo, čeprkamo po onome što nam je izazvalo udaljenost od sebe samih, biserne oči, nanizane uspomenama.

Na svaki spomen, oklizne se bisrena suza niz baršunaste obraze, ne želim da je zaustavim. Neka tako puštena, ode u zaborav i zaledi spomen zbog koje je potekla. Ispraćamo prošlost, onda se vraćamo budućnosti, koja za nas smrtnike rađa novo pitanje, rađa strepnju, te pakujemo kofere prošlosti kako bi dočekali budućnost, nepredvidivu a svijetlu i sve je dobro dok je imamo i ona je naša.

Nejra Kršo

Nejra Kršo

Nejra Kršo, rođena 9.5.1992. u Sarajevu. Studentica Pravnog fakulteta u Sarajevu. Zaljubljenica lijepe riječi i umjetnosti uopće. Pisanjem ispunjava potrebe ispoljavanja svog viđenja čovjeka, života, svijeta i sebe. Svoju žeđ za životom okrepljuje pisanjem. 

Merima Handanović

Merima Handanović, rođena u Zenici 03. 8. 1991. Završila Filozofski fakultet u Zenici i po struci je prof. bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika. Trenutno je studentica postdiplomskog studija Filozofskog fakulteta u Sarajevu na odsjeku b. h, s jezik i književnosti naroda BiH.

Za poeziju je uvijek prekasno

Ubijena nerazumijevanjem versifikacije književnosti,
uzet će kuhaču i mijesiti riječi i slova u lonac snova
znajući da će strašni sud debelog profesora
odmahnuti rukom i reći da se ostavi ćorava posla,
poezije, stihova i književnosti. Uspjeh pripada muškom rodu.

Isprepadana postporođajnom depresijom asistentice
debelog profesora, ostavit će knjige i zaboraviti
pisanje, jer je život oda strahu i nesigurnosti.

Pokidat će sve ruže pored puta i baciti ih u rijeku
želja, nesigurno čekajući hoće li proći ispod mosta
i naći svoj put u daljem toku. Plašit će se.

U vrtlogu nesigurnosti i želje, čitat će o poetici ruševine
i tražiti svoj izlaz u bezizlaznom konceptu obrazovanja.

Zatvorit će oči i maštati o valceru u kojem riječi
pri pokretu konstruišu pjesmu. Otvorit će oči
i vidjeti tango smrti u kojem  strah obuzima poeziju
i guši je. Plešu strast i strah, pa ko pobijedi.

Za poeziju je, ionako, uvijek prekasno.

Merima Handanović

Dobrodošlica

Dragi pisci i čitaoci,

Dobrodošli na naš blog na kojem možete pronaći zanimljive priče mladih umjetnika iz Bosne i Hercegovine i regiona.

Cilj bloga je skupiti mlade kreativne pisce, njihove priče i predstaviti ih široj javnosti. Također radimo na promociji mladih pisaca kroz objavljivanje njihovih biografija kako bi čitaoci mogli vidjeti ko se krije iza tih malih kratkih priča ili pjesama.

Ako ste i vi jedan mladi pisac posjetite dio “Uslovi objavljivanja” te saznajte šta je potrebno da se priča ili pjesma nađe na ovom blogu.

Ako do sad niste pisali, okušajte se, možda je baš to vaš skriveni dar.

Stalno otvoreni konkurs i uslovi objavljivanja

Imate ideju za veliku priču ili pjesmu? 
Imate napisanu hrpu pjesama ali niko ih dosad nije pročitao?
Ne znate gdje da objavite svoj rad? 

Ukoliko ste odgovorili na sva ili barem jedno na jedno od pitanja s “Da”, onda ste na pravom mjestu.

Naša stranica služi za objavljivanje vaših kreativnih književnih radova, uz samo 2 pravila:

1. Vaša priča ili pjesma ne smije biti već objavljena.

2. Mora biti isključivo vaša, ne plagijat!

Šta trebate poslati da bi pjesma ili priča bila objavljena na blogu ?

•      Priču ili pjesmu u tekstualnom format
•      Kratku biografiju
•      Vašu sliku (koju ćemo postaviti uz biografiju)

Šta je naš cilj ?

Osnovni cilj našeg bloga je potaknuti mlade pisce iz regiona, da pošalju kratke priče/pjesme i uz samo malo strpljenja njihova priča bude objavljena i čitana u čitavom regionu.

Kako poslati priču ili pjesmu ?

Potrebno je da priču ili pjesmu sa kratkom biografijom i slikom pošaljete na mail adresu: mladipisci.org@gmail.com i priča ili pjesma će kroz nekoliko dana biti objavljena na našem blogu.

p.s. Ponekad je potrebno više dana da odgovorimo s obzirom da ćemo, nadamo se, biti zatrpani pričama i pjesmama s raznih strana pa se unaprijed zahvaljujemo na razumijevanju. 

Čim objavimo Vaš rad linkove rada i biografije ćemo poslati na mail kako biste mogli podijeliti sa svojim prijateljima.